Nakon Tomislavgrada, gdje je kobasijada postala tradicija, ove godine je i Livno dobilo svoju smotru kobasica, kulena, kulenove seke i sudžuka. Uz domaće izlagače svoje suhomesnate delicije izložili su i proizvođači iz Posavine, Rame i susjednog Tomislavgrada.
Želja organizatora je promovirati domaće proizvođače i tradicionalnu suhomesnatu deliciju koje se ne bi postidjeli ni na europskim trpezama.
„To je domaća radinost, to su kobasice koje se jedu i bez kruha. Ljudi prave to za sebe, rade baš kvalitetno, ne prave kobasicu da bi je prodavali već da bi se na koncu i pohvalili pred prijateljima, pred rodbinom svojom kobasicom”, rekao je dr. Zdravko Višić, predsjednik ocjenjivačkog suda.
Ova Prva livanjska kobasijada trebala je biti 2020, no i te, a i prošle godine omela ju je korona. S obzirom na to da je prva, organizator je zadovoljan odzivom budući da je bilo 30 uzoraka.
“Iz Posavine, Rame, Prisoja, Tomislavgrada – išli smo na lokalnoj razini. Nadamo se da će biti dogodine puno, puno više”, istakao je Nine Kasalo, organizator Prve livanjske kobasijade.
Među dobitnicima zlatne medalje je i Nikola Baković. Kobasice proizvodi već 30 godina, a umijeće je prenio i na sinove. Od presudne važnosti je meso od dobre sorte svinje, a receptura tradicionalna.
“Biber, sol, luk, bijeli i ništa više. Kobasici je bitno da nije blizu vatre. Samo da je dim malo uhvati, skloni se na stranu, stoji mjesec i ona je gotova za proizvod”, pojašnjava Baković.
“Po mom sudu, jer sam se dugo bavio i u industrijskoj proizvodnji trajnih kobasica, najbolje je i najzahtjevnije je napravit kobasicu da ona ima dobar oblik, da ima dobru boju i da ima dobar presjek. Okus je subjektivna kategorija”, dodaje Višić.
I o njima ne treba raspravljati. Uglavnom ocjenjivački sud je uzorke vrednovao naslijepo, što znači da su proizvodi bili označeni brojevima, nije se znalo odakle su ni čiji su. Uz dodjelu odličja, izlagači se dobili i poneki savjet kako bi njihov proizvod iduće godine bio još bolji.
federalna.ba