Stanovnici Livanjskog polja upotrebljavali su razne muzičke instrumente uz čije su se zvuke okupljali,zabavljali, pjevali, igrali …Postojale su dvije vrste instrumenata: gudački i duvački. Od gudačkih i danas se mogu naći gusle, a od duvačkih – dvojnice, kaval, diple i razne trube.
Pjevanje uz gusle je najstariji oblik pjevanja u Livanjskom polju i guslari su, nema sumnje, uživali ugled u narodu i bili izuzetno cijenjeni. Danas je guslara i guslarskog pjevanja sve manje, umjetnički nivo je opao, ali naučna istraživanja (1985. i 1987.) pokazala su da ovaj instrument još nije potpuno odbačen i zaboravljen niti su guslari iščezli. Uz stare junačke pjesme, oni pjevaju i šaljive, rugalice, ali i novije pjesme koje u duhu epskih pjesama sami sastavljaju.
Po kazivanju stanovnika Livanjskog polja, dvocijevni narodni duvački instrument – dvojnice bile su nekada vrlo popularno pastirsko glazbalo. Na njima su se svirale čobanske melodije a ponekad i kola na svadbama i sijeIima.
U omiljene pastirske instrumente spadao je ikaval – frula sa jednom šupljom cijevi na kojoj ima 6 ili 7 rupica za prebiranje. Na njemu su čobani svirali svoje melodije.
Na teritorij i Livanjskog polja nekada su i diple bile u upotrebi. Danas ih je vrlo teško pronaći, pogotovo sa mijehom (mišićem), ~oji se pravi od ovčje kože. One imaju dva piska koji se oglašavaju pod pritiskom zraka iz mijeha, a na otvori ma dipala svirač prstima »dogoni i oblikuje njihov zvuk. Na ovom glazbalu sviralo se na sijelima, svadbama, kod ovaca, ali i parafrazirali razni oblici pjevanja između ostalih i ustresanje.
U sjećanjima starijih mještana Livanjskog polja živi i jedna grupa instrumenata koje su oni u proljećepravili od kore drveta ili (u svako doba godine) od rogova. Riječ je o trubama koje su imale samo jedan ton kojim su se davali signal~, upozorenja, njihov zvuk mogao je imati i magijski značaj.
Možda bi magijski zvuk truba jedino i mogao utjecati na Livnjake da sačuvaju narodne instrumente od propadanja i zaborava.
Rspko ORMAN / Livanjski vidici broj 4