Zoran Tadić

zoran-tadicZoran Tadić (Livno, 2. rujna 1941. – Zagreb, 9. rujna 2007.), hrvatski filmski kritičar, redatelj i pedagog.

Zoran Tadić je rođen 2. rujna 1941. godine u Livnu. Od 1943. živi u Zagrebu. Studirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Filmom se bavi od 1961. isprva kao kritičar i publicist, potom je asistent, odnosno pomoćnik režije i koscenarist. Od 1968. samostalno režira. Režirao je 10 kratkometražnih filmova. “Hitch … Hitch … Hitchcock!” (1968.) u suradnji s veteranom hrvatskog filma Oktavijanom Miletićem iskazuje zainteresiranost thrillerom, “Amerikanka” (1970.), “Poštar s kamenjara” (1971.), “Druge” (1972., Zlatna medalja na festivalu u Beogradu, nagrađivan u Oberhausenu i Melbourneu), “Kazivanje Ivice Štefanca, mlinara” (1973.), “Pletenice” (1973., Srebrna medalja u Beogradu), “Dernek” (1974., Srebrna medalja u Beogradu), “Zemlja” (1975.), “Preporuča se za realizaciju” (1978) i “Kašinska 6” (1981), te mnogobrojne (šezdesetak naslova) televizijske dokumentarne, igrane i «kulturtregerske» filmove.

Posvećuje se socijalno kritički intoniranoj dokumentaristici i ubrzo se izvornim ciklusom o “škrtom” životu u dalmatinskom kamenjaru, režiranih asketskom suzdržanošću i s naglaskom na intimi protagonista svrstava među najzapaženije hrvatske dokumentariste. Snimao je i naručeni, odnosno reklamni film. Filmom Ritam zločina (1981) u niskobudžetnoj tv produkciji urednika N. Pate, debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma. Taj fantastični thriller po scenariju Pavla Pavličića, s radnjom u odumirućoj zagrebačkoj četvrti (nagrađen na festivalu u Portu) zasigurno je žanrovski i svjetonazorno najdosljedniji i najbolji film cjelokupnog njegovog opusa.

Slijede filmovi thrileri izrasli iz kulturno soc. sklopa, uvijek usredotočeni na manju skupinu likova, s jakim naglaskom na njihovoj tjeskobi: Treći ključ (1983), San o ruži (1986), Osuđeni (1987), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Orao (1989). iako svi spajaju metafizičnost sa životnom građom svakodnevice, ipak je vidljivo kretanje od metaforičnosti prvih do soc. i polit. izričitosti kasnijih. Njegov rad karakterizira suradnja sa, gotovo u pravilu, stalnom ekipom od scenarista pisca Pavla Pavličića, preko snimatelja Gorana Trbuljaka do glumca Fabijana Šovagovića i epizodista Tomislava Gotovca i Srećka Jurdane. Zoran Tadić bio je nagrađivan u zemlji i inozemstvu. Bio je izvanredni profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

  • Hitch… Hitch… Hitchcock! (dokumentarni) (1968.)
  • Amerikanka (dokumentarni) (1970.)
  • Poštar s kamenjara (dokumentarni) (1971.)
  • Kazivanje Ivice Štefanca, mlinara (dokumentarni) (1973.)
  • Druge (dokumentarni) (1972.)
  • Pletenice (dokumentarni) (1973.)
  • Dernek (dokumentarni) (1974.)
  • Zemlja (dokumentarni) (1975.)
  • Preporuča se za realizaciju (dokumentarni) (1978.)
  • Kašinska 6 (dokumentarni) (1981.)
  • Ritam zločina (1981.)
  • Nepokoreni grad (TV serija; 2 epizode) (1981.)
  • Treći ključ (1983.)
  • San o ruži (1986.)
  • Osuđeni (1987.)
  • Čovjek koji je volio sprovode (1987.)
  • Orao (1990.)
  • Treća žena (1997.)
  • Ne daj se, Floki (TV serija) (TV serija/film)(1985.)