Zaboravljeni Jurkić(i)

Kad govorim o Livnu i Livnjacima kažem da za moj pojam nije pravi Livnjak onaj tko nije bio na kuli, nije se napio vode iz žliba i nije čuo za Gabrijela Jurkića. Dalo bi se sad tu svega uvrstiti, ali eto meni je to prvo što me asocira na Livno, a da nije sir i konji bilo kakve vrste (divlji, pitomi, poludivlji, četveronožni ili dvonožni).

Gabrijel Jurkić, rođen na današnji dan prije 132 godine, u Livnu je dobio kakvu-takvu čast (glavnu ulicu, bistu u parku, galeriju nazvanu njegovim imenom). Iako poprilično samozatajan iza Gabrijela je ostalo puno zanimljivosti. Čuvena anegdota kako je odbio slikati Tita jer slika samo svece se i danas prepričava. Bila istinita ili ne nije nemoguća uzevši u obzir brojne okolnosti. Primjerice da je njegov brat blizanac dobio desetogodišnju zabranu objavljivana radova u Jugoslaviji. Možda niste znali da je Gabrijel imao brata blizanca.

Predstavit ću ga u nekoliko rečenica. Zvao se Mirko te je kao i Gabrijel slikao livanjski kraj. Doduše Mirko je umjesto kista koristio pero. U svojoj zbirci priča “Iz Završja” opisuje krajolik i sudbine ljudi na području, uvjetno rečeno, današnje Hercegbosanske županije. Školovao se u Livnu, Sarajevu, Beču, Leipzigu i Jeni. Kao učitelj često se selio pa bilježimo da je službovao u Prnjavoru, Ilidži, Bijeljini, Sarajevu, Derventi, Dubrovniku te Zagrebu gdje radi kao srednjoškolski profesor, a također se bavio prevođenjem. Jedan je od utemeljitelja i potpredsjednik Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu, a za vrijeme NDH bio je tajnik Matice hrvatske zbog čega je, kao “stup ustaške Matice”, dobio navedenu zabranu. Imao je dvoje djece iz prvoga braka, a ženio se dva puta. Preminuo je u Zagrebu 27. 12. 1965., gdje je i sahranjen na groblju Mirogoj.

Gabrijel i Mirko živjeli su na Feri, pored njihove kuće bila je Jurkića kula u kojoj je jedno vrijeme djelovala Trgovačka škola koja će kasnije biti premještena u Narodnu osnovnu školu (danas Srednja strukovna škola „Silvije Strahimir Kranjčević“) te u vlastitu zgradu na današnjem Trgu kralja Tomislava koja je uništena u Drugom svjetskom ratu. Za razliku od Gabrijela za Mirka gotovo da se i ne zna. Jedini je od livanjskog književnog trolista (Narcis Jenko, Štefa Jurkić i Mirko Jurkić) koji nije dobio nikakvu počast u Livnu, makar neku jednosmjernu ulicu. Iako je bio dijete Livna spada u kategoriju zaboravljenih Livnjaka. Njegov brat Gabrijel počiva na groblju sv. Mihovila na Gorici. Otužno izgleda njegovo (i Štefino) vječno počivalište, a uklesano “aeterna gloria”, kada vidite izgled spomenika, djeluje tako ironično. Međutim, tko ima vremena za mrtve kad se ni o živima ne vodi računa.