Vlado Marjanović

Vlado Marjanović rođen je u Livnu 10.10.1906. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju (1918.-1925.) u Travniku. U osamnaestoj godini, u Zagrebu, primio je prvu pouku o slikarstvu i likovnosti od vrsnog slikara i pedagoga Bele Čikoša Sesije. Počeci su bili teški. Iskušenja na pomolu, strastvena likovnost vraćaju ga u Bosnu. Završio je u ateljeu vrsnog slikara i svog zemljaka Gabrijela Jurkića. Domalo mu Rim postaje izazovan i s malo zarađenog novca odlazi na Akademiju lijepih umjetnosti, te se za dvije godine učenja (ne samo na Akademiji, nego i na drugim razinama) iz grada vječne umjetnosti i neprolaznih umjetnika vraća u Bosnu donijevši za sobom i diplomu. Umire 11.09.1958. u Kruščici kod Viteza. Tijekom života postao je članom ULUH-a i ULUBIH-a.
….Za Vladu Marjanovića mnogi ljudi tvrde da je bio osoba živahnog i nemirnog vladanja i karaktera. Ipak, gledajući njegovo djelo, život i rad da se zaključiti da je – kako Tin Ujević govori o umjetnicima i ljudima koji završe na rubu društva svojih suvremenika – bio osoba koja nema novaca, naizgled nema briga, ali je viša od sredine i ponosna da se oslobodila građanskih, apogotovo malograđanskih shvaćanja.
…Najveći prostor, najduže stvaralačko vrijeme u umjetničkom radu i najveće domete umjetničkog iskaza Vlado Marjanović posvetio je zidnom slikarstvu i to najviše u crkvama Dalmatinske zagore. Radio je na restauraciji i oslikavanju župnih crkava u Vrlici, Kninu, Drnišu, Šibeniku, Zlarinu, Makarskoj, Lovreću, Primoštenu, Kruščici kod Travnika, Markuševcu i Klanjcu. Vihor drugog svjetskog rata uništio je mnogo, a što je ostalo sačuvano, u većini su dokrajčili nemili događaji s još svježim ranama Domovinskog rata. Osim navedenih crkava dekorirao je Hrvatski Tomislavov spomen-dom u Duvnu te male crkve u Raškom Polju, Viru i u Dobretićima kod Jajca.
….U livanjskom kraju nekoliko je vrijednih ulja na platnu ili lesonitu u vlasništvu općine Livno. To su: Zora, ulje na platnu, 1951., vel. 138,7 x 94,5 cm; Pazar, ulje na platnu, 1951., vel. 138,7 x 95 cm; Kosidba, ulje na platnu, vel. 137 x 94,5 cm; Pogled na Livno, ulje na platnu, 1951., vel. 107 x 136,7 cm i Jajce, ulje na platnu, panorama.
….Najveći broj Marjanovićevih slika na jednome mjestu okupljen je u Galeriji likovne akademije Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Brojem:23! “.Marjanović neće da bude radnik tuđeg “ćeifa”, neće da imitira, hoće da stvara sam, ali utom stvaranju i njegova je snaga i talent.
….Smail Tihić kaže: .. .Slika on Bosnu, bosanske žanr-scene i pejzaže, njenu arhitekturu i ljude, najčešće šumu, koja je kako je on to isticao ¬pobuđivala najdublje inspiracije u njegovu kreativnu iskustvu.” U želji pak da prirodne ljepote doživi što neposrednije, umjetnik napušta grad i odlazi na selo, gdje provodi posljednje godine života, gotovo asketski osamljen. Ipak je portret ona slikarska vrsta koja je umjetniku najbolje odgovarala i u kojoj je postigao najljepše rezultate. Najkvalitetniji među njima Autoportret, Poluakt, Moja žena, dosižu stupanj psiholoških studija.
….U žanr-pejzažima (sajmovi i pijace) umjetnik podliježe zahtjevima naručitelja, te svoj umjetnički naboj i poziv stavlja u iskušenje, što ne dovodi u pitanje umjetnikov talent i stvaralačku sposobnost.
….Nepobitna je istina da je Marjanović na svoj način i svojom umjetničkom originalnošću doprinio općem razvoju umjetničkog izraza svoga vremena, a po preostalim slikama i danas živi.
Fra Jozo Mihaljević iz predgovora sa izložbe u Zagrebu 2001. Godine

[nggallery id=7]