Nebo koje voli da se slika

LivnoKontinuitet radjanja i stvaranja… Da je veliki Zeus za mjesto svog boravka i djelanja slučajno ili svevišnjim samoodređenjem izabrao jednu od bosansko- hercegovačkih planina (u uzi izbor bi usle i livanjske) imao bi sta i vidjeti: izuzetne vrhove, slikolike proplanke i krajolike, živopisne predjele… a jedinstveni vidici otvorili bi mu oko da zapazi i um proroka da prokaze i omedji jos jedno polje umjetnosti – slikarstvo. U tom slucaju njegova žena Mnemosina rodila bi i desetu kćer – muzu, zaštitnicu (n)ove umjetnosti. Ali…

Ono sto je propustio da vidi Zeus, nisu propustili (istina, mnogo stoljeća kasnije) veliki majstori palete: Gabrijel Jurkić, Pero Popović, Petar Tijesic, Todor Svrakić, Vilko Seferov, Petar Sain, Branko Radulovic, Roman Petrović, Karlo Mijić, Lazar Drljača, Daniel Kabiljo, Djoko Mazalic, Ivo i Luka Šeremet, Jovan Bijelic, Vlado Marjanović, Ismet Mujezinović i mnogi drugi slikari Bosne i bosanskih motiva. Oni su, slikajući te motive, polagali temelj modernog bh. slikarstva na kome će, vremenom, rasti zdanje sa brojnim osobenostima i specificnostima.

Livanjski slikari imali su vrlo zapazenu ulogu u ovom pionirskom poslu.

Gabrijel Jurkić je prvi Hrvat iz Bosne i Hercegovine koji je završio akademiju likovnih umjetnosti i prvi bh. umjetnik koji je istupio samostalno u Sarajevu (1907). Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911), a koja je bila prenesena i u Zagreb, veze se i svojevrstan rekord nase likovne kritike – 50 napisa i kritika objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Drugi Livnjak Ivo Šeremet, bio je izuzetan slikar, ali i pedagog, akademik, kulturni radnik, utemeljitelj Umjetnicke kolonije Počitelj, Umjetničke galerije BiH i njenih ekspozitura u većim republickim likovnim centrima. Treći Livnjak, Vlado Marjanović, slikar boem, nije stvorio tako velik opus kao Jurkić i Šeremet, ali i njegovo djelo predstavlja značajan segment u bh. slikarstvu. Istina, djelo ovog slikara (pejzaži, portreti, mrtve prirode, seko slikanje) još nije temeljito istraženo, obrađeno, valorizirano (kakva nepravda!) mada je ono u svakom pogledu vrijedno truda i napora. Ovdje spada i Luka Šeremet, brat Ivin. Njegova životna i stvaralacka putanja je mnogo kraca, jer rana smrt (30 godina) nije dozvolila da se on razvije u pravog i istinskog umjetnika i stvori veže i značajnije djelo. Međutim, to ne znači da nije značajno i ovo sto je stvorio (priredio tri samostalne izložbe). Iza svih ovih slikara ostala su djela koja i danas punoćom života žive, traju, i sto vrijeme odmice, njihova vrijednost raste, a s njom i nasa svijest i ponos sto su ovakvi majstori nikli bas ovdje, pod ovim nebom.

U drugoj polovini stoljeća relativno velik broj slikara Livnjaka školuje se u raznim sredinama: Veljko Kravarusic Tale – u Beogradu; Šisko, Konta, Kuliš, Karaula… – u Zagrebu; Vrdoljak, Stanivuk, Brdar – u Ljubljani; Ljubunčić, Karaca, Pivčić, Sonja Jovanović, Rosić, Bedro Šeremet, Vlašić, Anić – u Sarajevu; Pervan – u Pragu, itd. Pored ovih, znatan broj Livnjaka samouka, vođen intuicijom i zovom stvaralačkog nerva, uplovio je u ove vode i sa uspjehom plovi i slovi u svijetu slika. Ovdje, prije svih, mislim na Ivicu Propadala, slikara internacionalca, cije se slike nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama Europe, Amerike, Australije… Pored njega, aktivni su i Zoroja, Latifić, Đonlagić, Marija Dalić- Mioč… Svoju osobenost i vrijednost ima i djelo Nenada Kaića Kaje, a pogotovo djelo (izuzetni akvareli!) njegovog rođaka i prezimenjaka fra Andjela Kaića. Ne smije se zaboraviti ni Pero Radulović, tvorac vrsnih intarzija. Naravno, svi ovi slikari, iako nisu živjeli i stvarali samo u Livnu, čvrsto su vezani za ovaj grad (brojne izložbe), vole ga i nose u sebi i ugradjuju u svoja djela.

U ovom preletu- presjeku znam da nisam spomenuo imena svih slikara Livnjaka (znam da će mi oni zbog toga oprostiti) ali zar i ovaj broj dovoljno ne govori o kontinuitetu rađanja i stvaranja majstora i svjetova likovne umjetnosti na ovom tlu. Mozda su to tlo na kojem su iznikli, široki i nesvakidašnji vidici i nebo koje voli da se slika najviše i utjecali na stvaranje fenomena livanjskih slikara. U svakom slučaju, pažljivije i studioznije proučavanje ove teme sigurno će otkriti i pronaći i druge relevantne momente, ali neće moći ni ove zanemariti i zaobići.

(most.ba / Rapko Orman / ožujak 2000 )