Godina 892., kada je donesena Mutimirova povelja, kojom se crkva Sv. Juraja potvrdno daruje splitskom nadbiskupu Petru, a tome je svjedokom livanjski župan Želimir, za nas ima izvanredno značenje. Tada se Livno prvi put spominje u pisanim povijesnim dokumentima. Spominje se
tada na latinskom jeziku: Clevna ratu bilo nemilosrdno razarano, da bi dolaskom
boljševičkogbespravlja bilo neka vrsta kaznenog prostora.
Privreda se zanemaruje, a narod se masovno iseljava., Sustavno i vrlo specijalno ubija se nacionalni, vjerski i kulturni identitet tako da je sve ono naslijeđeno s pozitivnim predznakom iz minulih stoljeća polako’ nos, njegov prkos i zanemarenu veličinu.
Mi ćemo ove godine, a to smo djelomično i uradili, kulturnim i drugim manifestacijama obilježiti to davno i prvo spominjanje Livna u pisanim dokumentima. Vezano za taj povijesni događaj formiran je Odbor za proslavu koji će uraditi mnogo oko tijeka proslave, a kruna svega bi će znanstveni – Cleuna, dok kod Konstantina Poriirogeneta ima grčki naziv: Hlebena, a županija he Hlebiana.
Ove godine slavimo 1.100. obljetnicu tog značajnog r događaja. Godina 892. ima za nas korijensko značenje. To je’ početak našeg povijesnog bitka. Livno se tada nalazilo u sastavu hrvatske države, koja se zvala Bijela Hrvatska. Na dvoru kralja Zvonimira bijaše župan Dobrilo, gospodar Livna. Moćni Mladen Subić, sin Pavlov, vladao je livanjskim krajem.
Oko godine 1326. ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Godine 1482. Livno biva okupirano od strane Osmanlija. Pod osmanlijskom vlašću ostaje do austrougarske okupacije. Livno preživljava prvi i drugi svjetski rat. Konac drugog svjetskog rata za Livno znači i početak groze infernalnog komunističkog sustava. Livno je u drugom svjetskom kržljalio, a znakovi prisilne obamriosti bili su više no vidljivi.
Mnogi ljudi su, bježeći u inozemstvo, zaboravljali svoj rodni kraj. Gubila se (ali se nije izgubila!) zavičajnost, što je predstavljalo smrtnu opasnost za glavne vrline u životu. Danas, kad je totalitaristički sustav mrtav i kad su stvoreni svi uvjeti za prodor demokracije i višestranačja, život se i u moralnom i političkom smislu obnavlja. Razvit ćemo privredu i druge oblasti života. To je realno očekivati, mada smo i sada u jednom od najstrašnijih ratova! Vratit ćemo vjeru u sebe i svoju prošlost. Svaki Livnjak mora shvatiti, prije svega, da je Livno njegov najsvetiji zavičaj i najintimniji kutak Domovine.
Samo su ovdje livanjsko sunce, livanjsko nebo i livanjske planine! To je onaj kraj gdje se gnijezdila iskonska hrvatska snaga sa vrlim županima. vojvodama i zdravim hrvatskim pukom. Livnu treba vratiti njegov posimpozij o prošlosti Livna koncem studenoga ove godine. Donijeli smo Odluku o
ustanovIjenju Dana Livna – 28. rujna, preimenovali smo mnoge ulice, čija će imena davati posebno duhovno blještavilo Gradu. U školama i javnim ustanovama učinjen je napor da se osvijetli povijesna bit i razvoj našeg kraja. Simpozij će uključiti znatan broj znanstvenih i javnih radnika. Materijal sa simpozija bit će problematiziran i osmišljen. Časopis, čije će izlaženje nakon ovoga slijediti, bit će sadržajno ispunjen spomenutim simpozijskim materijalom.
Na ovim prostorima možemo i moramo ostati, ostati zauvijek i biti istrajni zatočnici smjelih traženja i velikih nada. I kada naše misli dolutaju do legendarne 892., neka to bude u zadaći onih napora koji će služiti dolično vrednovanju prošlosti i uspješnom stvaranju sretnije budućnosti.
Mirko Baković – Livanjski vidici broj 1