Livno u tisuću stotoj obljetnici

Godina 892., kada je done­sena Mutimirova povelja, kojom se crkva Sv. Jura­ja potvrdno daruje splitskom nadbiskupu Petru, a tome je svjedokom livanjski župan Želi­mir, za nas ima izvanredno zna­čenje. Tada se Livno prvi put spominje u pisanim povijesnim dokumentima. Spominje se ta­da na latinskom jeziku: Clevna ratu bilo nemilosrdno razarano, da bi dolaskom boljševičkog­ bespravlja bilo neka vrsta kaznenog prostora.

Privreda se zanemaruje, a narod se masovno iseljava. Sustavno i vrlo specijalno  ubija se nacionalni, vjerski i kulturni identitet, tako da je sve ono na­slijeđeno s pozitivnim predzna­kom iz minulih stoljeća polako nos, njegov prkos i zanemare­nu veličinu. Mi ćemo ove godi­ne, a to smo djelomično i uradi­li, kulturnim i drugim manifesta­cijama obilježiti to davno i prvo spominjanje Livna u pisanim dokumentima. Vezano za taj povijesni događaj formiran je Odbor za proslavu koji će ura­diti mnogo oko tijeka proslave, a kruna svega bif će znanstveni Cleuna, dok kod Konstanti­na Porirogeneta ima grčki na­ziv: Hlebena, a županija he Hle­biana.

Godina 892. ima za nas korijensko značenje. To je početak našeg povijesnog bit­ka. Livno se tada nalazilo u sas­tavu hrvatske države, koja se zvala Bijela Hrvatska. Na dvoru kralja Zvonimira bijaše župan Dobrilo, gospodar Livna. Moćni Mladen Subić, sin Pavlov, vla­dao je livanjskim krajem.

[singlepic id=4 w=320 h=240 float=right]Oko godine 1326. ulazi Livno u sastav Bosanske banovi­ne, ali se vlast hrvatskih velika­ša povremeno nad njim i dalje protezala. Godine 1482. Livno biva okupirano od strane Os­manlija. Pod osmanlijskom vlašću ostaje do austrougarske okupacije. Livno preživljava prvi i drugi svjetski rat. Konac drugog svjetskog rata za Livno znači i početak groze infernal­nog komunističkog sustava. Livno je u drugom svjetskom kržljalio, a znakovi prisilne obamriosti bili su više no vidlji­vi. Mnogi ljudi su, bježeći u ino­zemstvo, zaboravljali svoj rodni kraj. Gubila se (ali se nije izgu­bila!) zavičajnost, što je pred­stavljalo smrtnu opasnost za glavne vrline u životu. Danas, kad je totalitaristički sustav mrtav i kad su stvoreni svi uvje­ti za prodor demokracije i vi­šestranačja, život se i u moral­nom i političkom smislu obnav­lja.

Razvit ćemo privredu i dru­ge oblasti života. To je realno očekivati, mada smo i sada u jednom od najstrašnijih rato­va! Vratit ćemo vjeru u sebe i svoju prošlost. Svaki Livnjak mora shvatiti, prije svega, da je Livno njegov najsvetiji zavičaj i najintimniji kutak Domovine. Samo su ovdje livanjsko sunce, livanjsko nebo i livanjske plani­ne!  To je onaj kraj gdje se gni­jezdila iskonska hrvatska sna­ga sa vrlim županima. vojvoda­ma i zdravim hrvatskim pukom. Livnu treba vratiti njegov po simpozij o prošlosti Livna kon­cem studenoga ove godine.

[singlepic id=5 w=320 h=240 float=left]Donijeli smo Odluku o ustanov­ljenju Dana Livna – 28. rujna, preimenovali smo mnoge ulice, čija će imena davati posebno duhovno blještavilo Gradu. U školama i javnim ustanovama učinjen je napor da se osvijetli povijesna bit i razvoj našeg kra­ja. Simpozij će uključiti znatan broj znanstvenih i javnih radni­ka. Materijal sa simpozija bit će problematiziran i osmišljen. Ča­sopis, čije će izlaženje nakon ovoga slijediti, bit će sadržajno ispunjen spomenutim simpozijskim materijalom.

 

Na ovim prostorima može­mo i moramo ostati, ostati zau­vijek i biti istrajni zatočnici smjelih traženja i velikih nada. I kada naše misli dolutaju do le­gendarne 892., neka to bude u zadaći onih napora koji će služiti dolično vrednovanju pro­šlosti i uspješnom stvaranju sretnije budućnoti.

Mirko Baković /Livanjski vidici broj 1, 28.9.1992.