Kiridžija, kamo ti kirija….

U livanjskom kraju su se alkoholna pića od “pantivika” točila i pila, najviše uz božićne i novogodišnje blagdane. Za tu gozbu žitelji su se brižno pripremali poneki su u domaćoj radinosti proizvodili rakiju šljivovicu, a vino i grožđe nabavljali u Dalmaciji. Tamo su odlazili na konjima – samaricama, češće na zaprežnim kolima, i trampom za bale sijena, za žito, meso (“svićice”) … ili za novac – kupovali vino, lozovaču, suhe smokve …

U povratku, kad bi prolazili kroz sela i susretali mještane, oni su iz zobnica vadili “zalivu”, nazdravljali, častili ih, a nerijetko s njima (ili solo) pjevali – ustresali. Bili su to, bez sumnje, ugledni i imućni ljudi, narod ih je zvao kiridžijama, a njihove pjesme – kiridžijskim. Pretpostaviti je da su bili i dobri pjevači, jer su na svom sporom i dugom putovanju imali kad kajdu uskladiti i rujnim vinom grlo nakvasiti.

Na granici  različitih zemljopisnih, klimatskih i gospodarskih područja – Livno je bilo važno prometno raskrižje i kolijevka vještih i hrabrih kirijaša

Sudeći po kiridžijskim pjesmama, može se reći da su Livnjaci voljeli čašicu. Ona im je ponekad pamet oduzimala, ali i vraćala; u crno zavijala, ali ih je, zajedno s pjesmom, krijepila i veselila.

Nije se uzalud pjevalo:
Kiridžija kamo ti kirija? U handžije i u mehandžije.«
Oj rakijo, ti prokleta bila, Ti si mene u crno zavila,
Ti si mene u muke bacila, oj! Bile su mi ruke savezane,
To su bile moje teške rane, oj! AiI, jopet, čest ti svaka bila, jopet si mi pamet povratila.
Oj …
Ovu kao i slijedeću pjesmu pjevao mi je Božo Crnjak zv. Marić, rođen 1917. u Lištanima.
Oj, čašice, moja napojnice,
Sve se skitaš!, a za me ne pitaš, Popi ću te, vjeru ti zadajem, Popiću te zlo me ne popilol
Oj …
Pero ‘Krolo, rođen 1908. u Podgradini, živi u Banovoj Jaruzi, ustresao je na slijedeće stihove:
Oj, domaćine, prvo dobro moje, ja dolazim na imanje tvoje.
Oj, nosim ti flašu i bukaru
Da pijemo vina crvenoga
Pa ćemo se poslim veseliti.
Oj …
Sudeći po kafićima, mladi Livnjaci uspješno koračaju stopama starijih. Vino nije voda.

Rapko Orman / Livanjski vidici 7 – 25.12.1992