I dadoše mu ime „Livno“

Trgovačka mornarica Kraljevine Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata pre- trpjela je znatne gubitke. Izgubljeno je 146 brodova iznad 50 BRT. Završetkom rata započelo je prikupljanje ostataka brodovlja nekadašnje trgovačke mornarice. U domaćim vodama ostali su samo brodovi male obalne plovidbe u derutnom stanju. Prekooceanski trgovački brodovi nalazili su se u stranim lukama pod britanskom upravom , a njihovo kretanje praćeno je preko jugoslavenskog veleposlanstva u Londonu.

Niti jedan prekooceanski  trgovački brod, koji je vijao nacionalnu zasta- vu, nije se 15. svibnja 1945. nalazio u domaćim lukama. Bio je to jedinstven slučaj u povijesti pomorstva neke države. Svi brodovi duge plovidbe bili su unajmljeni od Ministarstva ratnog transporta Vlade Velike Britanije i American War Shiping Admi- nistration. Prema sporazumu Tito – Šubašić utemeljena je koncem 1944. godine Generalna direkcija brodarstva u Londonu.

U roku od šest mjeseci nakon prestanka rata Direkcija je trebala preuzeti sve brodove od Ministarstva ratnog transporta i s njima poslovati za račun vlade DFJ. Britansko ministarstvo ratnog transporta usli- jed neriješenih financijskih pitanja odbilo je vratiti brodove. Neriješeno financijsko pitanje odnosilo se na odštetu brodovlasnicima. Brodovi su nakon teških pregovo- ra vraćeni tijekom 1946. godine.

Vlada FNRJ utemeljila je Jugoslavensku linijsku plovidbu („Jugoliniju“) kao prvo brodarsko poduzeće nove države. Od svog osnivača „Jugolinija“ je  dobila 16 brodova koji su do Drugog svjetskog rata pripa- dali raznim brodovlasnicima s područja Kraljevine Jugoslavije. Jedan od tih brodova bio je i parobrod „Lu- cijana“. Uključivanjem u trgovačku mornaricu nove države   većina brodova dobila je novo ime. Posebna komisija odlučila je da „Lucijana“ dobije novo ime – ime našeg grada. Pod  imenom „Livno“ plovit će taj brod sve do 1961. godine. I danas se u Livnu prepričava anegdota o nesnalaženju onodobnog livanjskog općinskog rukovodstva kada je stigla službena obavijest iz Rijeke da je brod dobio ime našeg grada.

Splitski kantautor Toma Bebić, u svojoj pjesmi „Leute moj“, pjevao je: „Brodovi su isti ka i ljudi“. I zai- sta. Brodovi se rađaju, dobivaju imena, žive, stare i umiru. Sudbina je to bila i jedinog broda koji je nosio ime našeg grada. Brod je izgrađen u brodogradilištu „Burntisland Shipbuilding Co. Ltd.“ u škotskom gra- du Burntislandu. Građen je za englesku brodarsku kompaniju „Pentwyn S.S. Co. Ltd (Lambert, Barnet)“ iz Londona. Kobilica je položena 5. srpnja 1927. godine. Brod je porinut 9. siječnja 1928. godine, a isporu- čen vlasniku 26. ožujka 1928. pod imenom „Pentyne“. Godine 1933. mijenja vlasnika i ime u „Offam“. Od

1937. u vlasništvu je brodarskog poduzeća „Jadran“ iz Sušaka, a novo mu je ime „Lucijana“ (brodovlasnici su često brodovima davali imena svojih supruga i djece). Od 1946. plovi pod imenom „Livno“ u sastavu

„Jugolinijine“ flote.  U siječnju 1956. ušao je u sastav novoutemeljenog poduzeća „Atlantska plovidba“ iz Dubrovnika. Brod „Livno“ bio je posljednji dubrovački parobrod duge plovidbe kojemu je pogonsko gorivo bio ugljen.

Dimenzije broda bile su: dužina 116,23 m, širina 15,42 m i visina 8,01m. Pokretao ga je stapni parni stroj trostruke ekspanzije, snage 1850 KS (1397 KW). Maksimalna brzina u idealnim uvjetima bila mu je

10 čvorova. Nosivost broda bila je 7850 tona (BT 4222 i NT 2250). Od navigacijskih uređaja imao je ma- gnetni kompas – glavni na krovu kormilarnice, kormilarski u kormilarnici i pokraj rezervnog kormilarskog uređaja na krmi. U navigacijskoj kabini bio je radio-goniometar s ručnim traženjem radiosmjera, zatim kronometar i sekstant. U kormilarnici je bilo poveće kormilarsko kolo s aksiometrom. Brod je bio tipičan primjer britanske brodogradnje. Imao je neprekinutu palubu, zapovjedni most u sredini i prostorije za smještaj posade na krmi broda.

Brodska posada bila je brojna: Zapovjednik i tri časnika palube, radiotelegrafist, dva do tri kadeta, vođa palube (noštromo), četiri kormilara (timuniera), dva mornara, mladić (mali) palube, upravitelj stroja (kapo), tri časnika stroja, dva asistenta, vođa stroja, mehaničar, tri mazača, devet ložača (fogista) i tri ugljenara (garbuniera), zatim bijelo osoblje – tri kuhara i dva konobara te mladić sobe. Najbrojniji su bili oni koji su posluživali kotlove (9 ložača i 3 ugljenara). Mukotrpan je bio njihov rad. Ložači su radili po tro- jica u svakoj smjeni, svaki ispred svog kotla i ložišta, a njih devetorica trebali su ubaciti od 20 do 25 tona ugljena na dan, ovisno o njegovoj kvaliteti. Ugljenari su izbacivali ostatke izgorjelog ugljena (tzv. ceneru). Sve su to radili uz valjanje i posrtanje broda, pri ekstremno visokim temperaturama i zrakom zasićenim od pare.

„Livno“ je bilo uvršteno u trampersku službu premda je nekoliko godina plovilo na određenim usta- ljenim relacijama. Iz jadranskih luka  (Ploče i Dubrovnik), te grčkih Itea ili Eleuzis (Elevsis, nedaleko od Pireja), gdje se ukrcavao boksit za Rotterdam, a nakon iskrcaja rude u Rotterdamu, ukrcavao se ugljen za talijanske luke Ravenna ili, poglavito, za Porto Margheru (pokraj Venecije). Iz jadranskih luka do Rotterda- ma plovilo se petnaestak dana.

Posljednji zapovjednici na parobrodu Livno bili su kap. Bogdan Šarić i kap. Božidar Margaretić. Godi- ne 1960. prvi časnik palube na brodu Livno bio je rođeni Livnjak Nikola Pavlović „Draža“. On će poginuti

11. prosinca 1981. prilikom potonuća broda „Bratstvo“ (bio je zapovjednik broda) ispred obala Tunisa. Kasnije će brodarsko poduzeće „Beoplov“ iz Beograda jednom svom brodu dati ime „Kapetan Pavlović“. Tako je još jedan brod svojim imenom bio povezan s Livnom.

Vrijeme je činilo svoje. Livno je starilo. Stanje kvaliteta njegovih limova dvodna, pa dijelom i rebara (poglavito u blizini rebrenica) bilo je izrazito loše. Plovidba nije bila više rentabilna. Samo ukrcaj ugljena u Tragetu (Raša) za pogon parnih strojeva trajao je najmanje dva dana. Zbog toga „Atlantska plovidba“ odlučuje da brod proda za rezanje „Slobodnoj plovidbi“ iz Šibenika. Brod „Livno“ izrezan je u rujnu 1961. u Krapnju kod Šibenika.

Plovidba „Livnom“ na relaciji Jadran i Grčka – Rotterdam