Francuska goveda na krškom polju

Kako su Zagrepčanin i Amerikanac pokrenuli farmu u BiH

Kada su prije nešto više od godinu dana Zagrepčanin Mate Omazić i njegov prijatelj, Amerikanac, Thomas Patrick Halm, došli na ideju da na krškom livanjskom polju u BiH naprave farmu i počnu se baviti uzgojem goveda, niko nije vjerovao da će zaista to i učiniti. Međutim, ova dvojica muškaraca ubrzo su pokazali da misle ozbiljno. Zasukali su rukave, raskrčili njive, kupili prenosive električne ograde za pašnjake, a potom i prva goveda. Korak po korak i stvorena je Farma „Podhum“, koju su smjestili u istoimeno selo u opštini Livno, kraju koji ima viševjekovnu tradiciju stočarstva i poljoprivrede. Danas, ukoliko vas put nanese kroz selo Podhum, podno obronaka Kamešnice s jedne i Tribnja s druge strane, u polju možete vidjeti brendirana francuska goveda pasmine „salers“, kako mirno pasu po krškim obroncima. Prizor koji kod prolaznika budi oduševljenje, a kod lokalnog stanovništva nadu u oživljavanje tog kraja iz kojeg su mnogi stanovnici, posebno mladi, za poslom odselili u druge sredine.

POČETAK FARMERSKOG ŽIVOTA

Mate Omazić u razgovoru za naš magazin kaže da se za ovaj kraj odlučio jer su njegovi roditelji tu rođeni, pa je i on često boravio u selu. Zavolio je, kaže, još kao dijete ta plodna krška polja i uvijek im se rado vraća.- Živim u Zagrebu gdje radim uredski posao, koji volim, ali je dosta stresan. Zato volim dolaziti ovamo u Podhum i boraviti u prirodi. Poljoprivreda i rad s prirodom oduvijek su me privlačili, i to je možda bio i okidač za to da osnujem farmu. Ideja se rodila prošle godine kada smo moj prijatelj Tom i ja odlučili da krećemo u posao uzgoja goveda – prisjeća se Mate. Kaže da su dugo analizirali koja bi se pasmina najbolje pokazala u tom kraju, tako da minimiziraju troškove i povećaju profit. Nakon što su uzeli u obzir brojne kriterijume, kao što su otpornost na niske i visoke temperature, te velike dnevne oscilacije u temperaturi što je u tom kraju često, lakoća teljenja, dug životni vijek, jaka kopita s obzirom na dosta kamena u krškom području, plodnost bikova, junica i kravai slično, izbor je pao na francusku pasminu„salers“. Prošle godine su uvezli iz Francuske prvi kontigent od 30 rasplodnih krava i jednog bika vrhunske genetike, a ove godine još 50. – Prošla zima je takoreći bila eksperimentalna, jer smo željeli da vidimo kako će se govedaadaptirati na ovo područuje, klimu i travu, jer je to prvi put da je ova pasmina u BiH. Zima se pokazala jako dobrom, životinje su se prilagodile, nije bilo nikakvih problema, tako da smo se ove godine odlučili da uvezemo još jedan šleper mladih junica i rasplodnih bikova. U međuvremenu su se neke naše krave otelile, pa smo sačuvali žensku telad, i danas imamo stado od 100 grla (četiri rasplodna bika, 40-ak krava, 40-ak junica i 20-ak teladi) – kaže nam Mate. Dodaje da nisu željeli da imaju muzne krave već su isključivo išli na sistem krava – tele, koji je usmjeren na proizvodnju mesa vrhunskog kvaliteta.

BORAVAK NA OTVORENOM

Mate pojašnjava da goveda tokom cijele godine budu na otvorenom, čak i kada je napolju snijeg. Organizovani su u četiri zasebna stada, koja su konstantno pod nadzorom. U početku su se plašili kako će se goveda priviknuti na livanjsku zime s obzirom na to da one znaju biti dosta jake jer se selo nalazi na 800 metara nadmorske visine, pa su napravili otvorenu štalu. – Međutim, one skoro da i ne ulaze u štalu. Primijetili smo da goveda štalu koriste samo kada je ledena kiša i jak vjetar. To je kombinacija koja im smeta i jedino tada im treba zaklon. Ako je vani suho vrijeme i hladno, to im ne škodi. Snijeg im ne predstavlja nikakav problem. Siječanj (januar) ove godine je bio najhladniji u zadnjih 15 do 20 godina, temperatura je ovdje padala i do -22oC, ali im to nije smetalo. Čak smo na temperaturama od -20oC imali nekoliko teljenja u polju i to u snijegu, koji je dostigao visinu od metar. Nije bilo nikakvih problema za telad – pojašnjava Mate. Ističe da se njihova farma trenutno prostire na 150 hektara, sa mogućnošću proširenja do čak 500 hektara. Mate procjenjuje da bi u budućnosti na farmi mogli imati oko 400 goveda. Ipak, kako kaže, ne želi da žuri jer je vrijeme ispred njih. Iako su goveda tokom cijele godine na otvorenom, gdje imaju dovoljno trave i vode, Mate ističe da oko njih stalno ima posla, pa su na farmi zaposlili dva mještana koji se brinu o svemu. Dodaje da njih dvojica imaju nadzor nad stadom gotovo 24 sata, jer ih moraju obilaziti, pregledati im kopita, vimena, oči i slično, kako bi se uvjerili da su životinje zdrave.

Velika ulaganja

Mate pojašnjava da su farmu pokrenuli od nule, te da su do sada uložili vrlo mnogo novca u nju. Kada su počeli praviti farmu sve je bilo skroz zapušteno. Prvih nekoliko sedmica su izgubili kako bi prokrčili put do farme. Paralelno sa tim provodili su još tri aktivnosti – kosidbu, izgradnju infrastrukture i rješavanje papirologije. Nisu imali vodu i električnu energiju, pa su izgradili malu solarnu elektranu s baterijskim sistemom za pohranu energije. Pored toga, izgradili su i sistem za opskrbu vodom, prilazni put, štalu otvorenog tipa i električnu ogradu. – Ulaganja u farmu su bila velika, i očekujemo povrat tih investicija ako sve bude u redu za nekih sedam do osam godina. Možda bi to moglo biti malo i ranije, ali planiramo širenje i daljna ulaganja u samu farmu. U posao smo krenuli kao potpuni amateri, tako da nam i skupljanje znanja uzima dosta vremena, ali ne želimo ništa riskirati. Gotovo svaki dan čitamo, educiramo se i gledamo iskustva drugih ljudi – kaže nam Mate.

POSAO NA FARMI

S obzirom na to da na farmi imaju električne ograde, koje moraju pomjerati kako bi goveda premještali s pašnjaka na pašnjak, i to zahtijeva dosta truda i rada. Mate pojašnjava da električnim ogradama odvajaju stada, posebno mlade junice od bikova. Ograde pomiču gotovo svakodnevno, ovisno gdje ima trave ili koju travu čuvaju za ispašu kasnije. – Moramo pripremiti i sijeno za zimu, tako da imamo dosta posla oko kosidbe. Pored toga, stalno su tu nekakvi kvarovi i popravci. Imamo 15 do 20 kilometara električne ograde, udari groma su česti i uvijek dolazi do nekih kvarova. Posao nije lagan, težak je, ali mi u tome uživamo – ističe Mate. On pojašnjava da mu je cilj da u skorije vrijeme napusti Zagreb i stalno se preseli u selo Podhum i posveti radu na farmi. Za razliku od njega, njegov partner Tom se već udomaćio u selu Podhum gdje uživa u farmerskom životu. Mate ističe da dugoročno imaju dva jasna cilja. Prvi je da proizvedu najkvalitetnije, najukusnije i najzdravije meso u BiH, po standardima ekološke organske poljoprovrede. Sva goveda uzgajaju na potpuno ekološki način, nemaju nikave žitarice i koncetrate, već samo čistu travu ili sijeno. Naš sagovornik ističe da su već predali zahtjeve za dobijanje Organskog i Halal sertifikata tako da će dobar dio vremena i energije posvetiti i toj temi kako bi u svakom pogledu tržištu mogli isporučiti vrhunski proizvod. – Naš cilj je na organski i ekološki način proizvesti teletinu, junetinu i govedinu. Ove godine smo plasirali na tržište oko 20 teladi i junadi. Povratne reakcije tržišta su zaista dobre. Takođe, želimo uspostaviti kvalitetan selekcijski proces, a nadam se da smo započeli i sa stvaranjem budućeg regionalnog rasplodnog centra – ističe Mate. Dodaje da će Farma „Podhum“ u prvoj fazi prodavati samo mušku telad i junad za klanje, tov ili rasplod, ovisno od toga što kupac želi. Kada dođu do 150-200 grla u matičnom stadu, u ponudu će staviti rasplodne junice tako da će potencijalni uzgajivači osnovno stado moći kupiti i od njih, ne idući van države prolazeći komplikovane procedure uvoza.