CRNI LIVANJSKI DATUMI : Najveće razaranje u povijesti

Livno nakon bombardiranja 1944Na Duhove 1944. godine (28. i 29. svibnja) Livno je pretrpjelo najveće razaranje u svojoj povijesti. Iako praktično nebranjeno (bez ikakove protuzračne obrane), američki (više) i engleski (manje) zrakoplovi, protivno svim međunarodnim konvencijama, istresli u ta dva dana svoj smrtonosni i razarajući teret na Livno. Teški bombarderi (četveromotorni  Iiberatoriu) tepisima velikih bombi bombardirali su naš grad s jedinim ciljem: Livno što više razoriti. Sreća u nesreći bila je što su mnoge bombe izbačene preuranjeno tako da su pale izvan grada.

Žrtve bombardiranja bili su isključivo civili (starci, žene i djeca), tako da osim razaranja grada nije bilo nikakovih vojnih učinaka. Bombardiranje Livna izvedeno je protivno svim tada važećim međunarodnim konvencijama koje se odnose na pravila rata. Naime, još je u uvodu Petrogradske deklaracije (1868.) izrečeno da je jedini opravdani cilj borbe u ratu da se oslabe vojne snage neprijatelja. Ali kako povijest piše pobjednik, zaboravljaju se svi slučajevi kršenja ratnog prava s njegove strane. Ni najveći moralisti nisu previše raspravljali o bombardiranju Dresdena (u kojem nije bilo vojnih ciljeva), kad je poginulo oko 130.000 civila.

Livno nakon bombardiranja za Duhove 1944.godine.Među ostalima tada su poginuli: Ivka Vujanović (1870.), Pava Marjanović (1875.), Jozo Trboglav (1877.). Kata Liović (1886.) i kći (pronađene u ruševinama zagrljene), Stipo Bagarić (1884.), Jozo Konta (1885.), Ljuba Konta (1890.), Luca Bagarić (1887.) … Dakle, zaista, samo starci, žene i djeca. Apsurdno je, ali i za ovakve čine dodjeljivane su medalje za hrabrost.

„I on je zauzeo grad“, čitamo u Knjizi su-daca,  „i poklao ljude u njemu: a onda je sravnio grad i zasuo ga solju“. Svaka historijska civilizacija, kako je to već davno istakao engleski urbanist Patrck Geedes, počinje sa živom urbanom jezgrom, a završava sa zajedničkim grobijem praha i kostiju, Nekropolisom ili gradom mrtvih: zgarištima, razvalinama, masakriranim i porobljenim stanovništvom. Je li ta tragična perspektiva i naša perspektiva? Nadajmo se da nije. Livno je u povijesti previše razarano, ali još uvijek živi. Naš grad zaslužio je jedan veliki, dugi odmor.

D. TADIĆ / Livanjski vidici broj 18 / 6.6.1993.