CRNA BURZA: Sitna riba u mreži pravde

Šverc devizama oduvijek je bio unosan biznis. Njemačka marka u Livnu (kao i drugdje, uostalom) odavno je glavna “domaća” valuta. Ona je ekvivalent za sve i najbolja “vaga za točno mjerenje”. Posla je malo, plaće su još manje, crna se burza napunila ljudima koji su do jučer, eto, bili “pošteni građani”, a sada im je “posao” švercanje. Profil preprodavača uglavnom ne odaje neke “lovatore”. Dapače, neki su od njih ljudi vrlo skromnih materijalnih mogućnosti. To su takozvani unajmljeni pre-prodavači, “sitne ribe” koje preko prijatelja kao posrednika rade za “poslodavca”, kojeg mnogi i ne poznaju.

Doduše, nitko od “sitnih” to ne pita, nego jednostavno “rade” dok ih ne uhvate. A kako ih je mnogo, a njihovo pitanje “hoćemo li šta minjat” preglasno odzvanja ispred kafea “Zagreb”, na gradskoj tržnici, ispred Sarajevske banke – često završe u “marici”. Nedavno se .tuže: “pokupi lo nas je u kafiću dok smo pili pivo”. Navodno, nisu radili, nego su tog trenutka bili “pošteni građani”.

Šverceri se zato bune, “vrte film” i slažu mozaik priče koja govori da se nelegalno mijenjaju veliki iznosi, a najčešće nastradaju oni “sitni”, koji mijenjaju male devizne iznose, koji sudjeluju u malom djeliću nelegalnih deviznih transakcija. Bune se, dakle, oni koji zapravo služe kao krinka ili mamac, kao zaklon “gazdama”. Što je više “sitnih” švercera, manja je opasnost da netko ulovi na djelu one “velike”, koji mijenjajući iznose s mnogo nula umanjuju vrijednost HRD-a.

A. MONRO / Livanjski vidici broj 15 / 25.4.1993