Božić ostaje sve se mijenja

bozicIzmeđu svih svetkovina kršćani po svijetu najviše pažnje poklanjaiu Božiću. Uz ovaj blagdan idu čestitke, pokloni i želje. Kroz povijest ljudi su nastojali izraziti i prikazati božićno otajstvo glazbom, književnošću i likovnim djelima.

Interes za datum Kristova rođenja javlja se dosta kasno. U 2. i 3. stoljeću crkveni oci različito navode datum Kristova rođenja. Klement Aleksandrijski ( + 245) navodi da se Isus rodio 20. svibnja, Hipolit Rimski (+ 302) bilježi da se to dogodilo 2. travnja, u jednom spisu s kraja 3. stoljeća spominje se 25. ožujka … Najstariji spis u kojem je zabilježeno da se Božić slavi 25. prosinca nalazimo u ulomku rimskog kalendara  „ Depositio marty- rum” iz 354. godine.              .

Pretpostavlja se da je blagdan najprije uveden u Rimu. U Africi se 360. godine Božić slavi 25. prosinca. Sabor u Saragossi svetkovinu uvodi u Španjolskoj 380. godine, kada je i u Carigradu uvodi sveti Grgur Nazijanski. Sv. Ivan Zlatousti uvodi svetkovanje Božića u Antiohiji 386. godine. Tijekom 4. i 5. stoljeća svetkovina Božića bit će uvedena u ostale kršćanske krajeve.

Uz Božić idu običaji koji su više-manje slični po cijelom svijetu.                 –

Prve JASLICE načinio je sv. Franjo Asiški 1223. godine u Grecciu (Italija). On je doveo u špilju magarca i vola, stavio slame u jasle, pred špiljom napravio oltar, gdje je svećenik s pukom slavio ponoćku. Franjo je čitao Evanđelje i propovijedao o Isusovu rođenju. Jaslice su najprije postavljane u crkvama, kasnije i u obiteljskim kućama. Talijanski  kipar Arnolfo di Cambio prvi je izradio jaslice s osam mramornih kipova – Isusa, Marije, Josipa I pastira – 1289. godine. Nalaze se u rimskoj bazilici Svete Marije Velike.      .

Božićni BOR prvi put je okićen 1539. godine u Strassbourgu. Njemački običaj kićenja bora ili jele proširio se po svijetu. Mada je prvi bor okićen u Alzasu, običaj nije ušao u sve kuće u Francuskoj, posebno u gradovima.  Jedna kneginja iz pokrajine Schleswig je 1611. godine uz nakit na bor prva postavila i svjećice. Njemački pisac Goethe je 1774. u djelu „ Jadi mladog Werthera” prvi pisao o okićenom boru.

Hrvatski narodni običaji svetkovanja Božića s vremenom nestaju, te ćemo ih zbog mlađih pučana spomenuti.

Dan uoči Božića zove se BADNJAK ili BADNJICA. Ta je riječ staroslavenskog podrijetla, izvedena je iz riječi  „bdjeti”. Badnjak je i drvo koje se uvečer uoči Božića palili na ognjištu; kako danas nema ognjišta, drvo se stavlja u peć. Badnjak je dugo i lagano dogorijevao …

Te noćI čeka se Božić, dolazi do izražaja svjetlo i toplina u kojoj doživljavamo toplinu Božje i međusobne ljubavi.

Steranje SLAME po kući ili samo pod stol je stari običaj.  Slama podsjeća na Isusovo rođenje u štali, te na njegovo siromaštvo, koje je prihvatio iz ljubavi prema siromašnim i svim ljudima. U mnogim kućama danas se ne unosi slama ili se simbolično unese šaka slame i stavi u kut.

PŠENICA se posije u posudu na Sv. Barbaru (4.proslnca)  na Sv. Luciju (13. prosinca). U izniklu pšenicu će se za Božić staviti tri svijeće. Pšenica je simbol plodnosti i obilja koje ukućani mole od Boga.

Tri svijeće ili TROJSTVO  koje nas podsjeća na Presveto Trojstvo, postavlja se u posijanu pšenicu ili u posudu sa zrnjem pšenice. Različiti su običaji paljenja svijeća. Ponegdje ih pale na Badnjak kod večere, na Božić I na Novu godinu za ručak. Svijeće se gase koricom kruha zamočenom u crno vino. Ta korica se kasnije daje govečetu, ovci; ili drugoj domaćoj životinji da blago bude zdravo I plodno.

Slavlje Božića i ostalih blagdana uvijek počinje obiteljskom molitvom, zajedničkim objedom, te . odlaskom na ponoćku ili zornicu. Čestitanje se obavlja na Božić poslije mise. ‘

Dobro vam došlo sveto porođenje Isusovo!

Marko JUKIĆ / Livanjski vidici broj 7 / 25.prosinac 1992.