Vržeočani specijalisti za mastilo

Objavljeno · 19. 01. 2013 · Zanimljivosti

vrzeraleSkoro smo zaboravili da su Vržeočani (Ba­bići, Pavići, Živke) bili izvrsni stručnjaci za mašćenje (bojenje) sukna i suknene robe. U okolici nisu imali premca u mašćenju crnom i bordo bojom. Omašćena roba po­kazivala je jasne, sjajne boje koje pri pra­nju nisu pokazivale tragove. Kvalitet je ot­krivao vržeočke radionice i onda kada im je to bilo zabranjivano raditi da bi se saču­vala određena vrsta drveta u Kamešnici, a možda i zbog konkurencije. Vržeočani su imali svoju tehnologiju „ mašćenja“. Te­žak je to bio posao, ali je zato bio unosan, pa se napor zaboravljao. Kruh se mora za­rađivati na bilo koji način. Radom!

Kako su Vržeočani dolazili do kvalitetne crne boje? Dobivali su je iskuhavanjem kore posebnog drveta iz Kamešnice. Do­davanjem „kovačije“  ( željezne piljevine ) smjesi, postizali su sjaj i kvalitet boje. U toj otopini mašćeno je najčešće sukno i suknena roba.

Bordo boja dobivala se od korijena žila posebne vrste biljke (trave). Ova se biljka sijala na njivama, poticao se razvoj korijenskog sustava, žile su se iskuhavale i tako se stvarala oto pi na za mašćenje.

I ovdje se istom tehnologijom dodavala kovačija da se dobije dobra bordo boja. Tehnološki razvoj društva i industrijalizacija uništili su seosku obrtničku djelatnost. Selo će se morati vratiti visoko stručnim obrtničkim djelatnostima. Normalno, uz stočarstvo i poljodjelstvo kao primarnu proizvodnju.

Kad spominjem Vržerale, moram spomenuti neprimjereno izvođenje imena ovoga sela od
„vražije ralje” koje nitko javno nije pobio. Ovo selo dobilo je ime po položaju na kojem je smješteno, kao i mnoga susjedna sela. Na vrhu gore je Vrgorac, na vrhu polja je Vrpolje, na vrh rike (rijeke Cetine) je Vrlika, a na vrh ždrijela su Vržerale. Ždrijelo je klanac, tjesnac, prolaz, usjek i žderalo. Ovo se ždrijelo proteže između Tribnja i Kamešnice. Početak ili vrh ždrijela počinje od zamišljene crte koja spaja sela Podhum (pod ± Hum), Vržerala (vrh + ždrijelo), Podgradina (pod ± Gradina). Završetak ili dno ovoga ždrijela je zamišljena crta koja spaja otprilike Bilu i Čuklić. Dakle, ždrijelo spaja Livanjsko polje i Buško blato (jezero). Jasno je da se do imena Vržerala došlo jezičnim pojednostavljivanjem u izgovoru.

Ante BERIĆ / Livanjski vidici