Vjeroučiteljica heavy metalka koju učenici obožavaju: Neću se odreći ni glazbe ni Crkve

Objavljeno · 12. 03. 2013 · LiArt, Zanimljivosti

iva-ivkovic“Moje ime je Iva Ivković. Imam 24 godine, volim sve što vole mladi – posebno metal glazbu – a po zanimanju sam vjeroučiteljica. Najviše me živcira kad me se proziva za sotonizam i kad u ustanove u kojima se školujem ili radim stižu anonimne pritužbe na moj privatni život i moju osobnost.”

Tako nekako bi moglo izgledati pisamce koje bi Iva Ivković, nesigurna i povodljiva Iva Ivković, poslala časopisu za mlade u kojem izvjesni parapsiholog, a najčešće dežurni urednik, pomaže osobama s problemima.

S, recimo, prevelikim ušima. Ili nezaraslim aknama. Ili, zašto ne, mladim vjeroučiteljicama koje nepoznat netko uporno proziva da su se umjesto Bogu okrenule vragu.

Iva Ivković koja je pristala na razgovor za “Slobodnu Dalmaciju” nema, međutim, veze s Ivom Ivković koja voli sve što vole mladi samo dok je mlada. Iva je, naime, odavno odabrala svoj put. Još dok je u rodnome Livnu s vršnjakinjama preskakala lastik ispred Beglučke džamije znala je kuda joj je ići.

Prvo pred oltar, a zatim iza mikrofona. Prvo u crkvu, a zatim i na pozornicu. A cilj je bio samo jedan – ostati svoja. Ako joj se prohtije pustiti kosu do stražnjice, onda će je i pustiti (i, naravno, da ju je pustila, nemojte misliti da nije); ako se želi okititi narukvicama s metalnim šiljcima, onda je u tome nitko neće moći spriječiti (i, naravno, da se kitila); ako želi braniti svoje i vaše pravo da vjerujete u Boga, onda će to satima neumorno činiti (i, naravno, da još uvijek čini). Katoličko-bogoslovni fakultet Iva je završila u Splitu.

Metal i duhovna borba
No, s progressive i symphony metalom nije prekinula. Dapače, i kad se predala vjeroučiteljskom poslu – na otocima, jer tamo malo tko želi ići – jednako predano posvetila se i razvijanju pjevačke karijere. Nakon kultnoga livanjskog benda “Helios”, iza kojega se sve prašilo od žestokog upražnjavanja progressive rocka, pod Marjanom se skrasila u mješovitom zboru “Vox Animae” i “Scholi Cantorum”, zboru kojemu je sakralna tematika na prvome mjestu, te među znalcima dobro poznatom blues bendu “Aqualung”. Surađivala je Iva i s brojnim drugim splitskim grupama.

Poput, recimo, “Osmog putnika”. I u tome, za razliku od pojedinih roditelja (tako su se barem predstavili u elektroničkom pismu poslanom na adresu naše redakcije), ne vidi ništa loše.

– Metal je glazba koja se često bavi tematikom borbe u duhovnome svijetu, te nerijetko obiluje apokaliptičnim govorom. Je li takva glazba kontradiktorna životu jednoga vjernika, ovisi prije svega o tome koliko se u njoj poštuje ono što je sveto u ljudskome životu. Svakom vjerniku odgovara različit oblik duhovnosti, pa tako i glazbenog izražavanja, stoga generaliziranje i uniformiranje ne mogu prihvatiti kao poželjno ponašanje – tvrdi Iva.

Metal je, priznaje, sklizak teritorij. A priznaje i da upravo jedan dio svećenika, baš kao i laika, prednjači u generaliziranju i osuđivanju vjernika koji, prema njihovu mišljenju, ne idu pravom stazom.

 

Optužbe stižu mailom

www.helios-band.com

www.helios-band.com

– Ako netko i jest svećenik, to ne znači da je automatski u pravu, te da se u sve razumije. Pogotovo je, ako niste upućeni kao što većina svećenika uistinu u ovakvu vrstu muzike nije upućena, teško razumjeti metal glazbu. Nije ona za svakoga, nisu to lake note. Metal je s jedne srane moćna i strastvena glazba, a s druge duboka i transcendentna. Stoga ne čudi što neupućene zbuni kad im kažem da su mnogi metalci vjernici – objašnjava Iva.

Trebalo bi to, međutim, objasniti i onima koji šalju diskriminirajuća pisma na Ivin račun. Vaš reporter se, naime, uvjerio kako je ravnatelji škola u kojima predaje (srednja na Visu, osnovna u Milni na Braču) cijene, kako je učenici obožavaju (ne zaboravite: Iva voli sve što vole mladi i to otvoreno pokazuje), a u biskupiji podržavaju. Još kad je prvi e-mail s optužbom za sotonizam stigao u ured KBF-a pozvana je na razgovor i stvar je vrlo brzo riješena. No, pošiljatelj mailova nikako je ne pušta.

– Prvi put sam se šokirala, ma uvijek se šokiram kad me lažno optuže, no uz podršku okoline, pogotovo ljudi iz moje biskupije i biskupa Slobodana Štambuka, velikog čovjeka i teologa, sve je mnogo lakše podnijeti. Protiv laži se teško boriti, poglavito u vrijeme kada je napadanje Crkve postalo moda – tvrdi Iva.

Glazba je, zaključuje, dio njezina identiteta i ne misli je se odreći. Baš kao ni Crkve koja je, priznaje, njezina obitelj. Ne može se, uostalom, nečiji duhovni život procijeniti na osnovi majice koju nosi.

– Ljudima bih, pa i onima koji me anonimno napadaju, preporučila da prije bilo kakve rasprave prouče crkvene dokumente, a ne da su im novinski članci jedina literatura – kaže Iva.

( tekst: slobodna dalmacija, video i foto: www.helios-band.com )