Trgovi i avlije

Objavljeno · 18. 10. 2012 · Povijest

Nekada se govorilo da je avlija najsvečaniji dio kućnog prostora, ogledalo obitelji, njezino naličje. Trg je, najsvečaniji prostor u gradu i po njemu grad pokazuje svoje naličje. Pod uvjetom da ga ima, naravno.

„Vidjet ćemo se na trgu ispod sata“,  izgovoreno je bezbroj puta u Zagrebu, Zadru, Splitu, Dubrovniku, ali i u Amsterdamu, Parizu, Londonu, Veneciji … Teško bi bilo zamisliti Zagreb bez Jelačić placa, Zadar bez Narodnog trga, Split bez Pjace ili Prokurativa, Pariz bez „Place de la concorde“, Veneciju bez Trga Svetog Marka … Tu su se stoljećima spajali mirisi i akordi grada, sveukupna kultura življenja. Mjesta su to gdje se spontano i neizbježno, slučajno ili namjerno susreću, spajaju i miluju pogledi, kradu osmjesi, bistre misli, radaju nade, otimaju uzdasi …

I Livno spada među gradove koji imaju gradski trg kao reprezentativno mjesto i središnji prosto za manifestacije i promet, slučajne ili namjerne susrete. To je Trg Kralja Tomislava u središtu grada, koji je prošle godine obilježio tisućstotu obljetnicu prvog spominjanja u pismenom dokumentu. Livno je bilo prepoznatljivo i po avlijama, koje, osim rijetkih izuzetaka, pripadaju prošlosti i uspomenama, „zapisanim“ u sjećanjima najstarijih naših sugrađana.

Prelistavajući davno požutjele knjige s kojima je mnogo lakše koračati kroz vrijeme, stižemo do paradigme islamskog grada – Medine ili Meke, rodnog mjesta proroka Muhameda. Meka je zapravo predvorje, ima formu prizemno zatvorenog prostora. Od Muhamedovog vremena do danas islam živi u tom obliku trga ispred džamije, pokazujući težnju za zatvaranjem. U predvorja oko džamija pravo pristupa bilo je rezervirano samo za vjernike – upućene. U avliju, u njezin ženski dio – haremluk, pravo pristupa imali su samo članovi obitelji. Neupućeni se morao najaviti.

Gotovo čitava arhitektura obiteljskih kuća orijentalnog dijela Livna (Gornji grad) bila je zatvorena u ogradne avlijske zidove. Zidovi su djelovali umirujuće jer štite prostor koji ljude u njemu okružuje intimno i dugotrajno.

Zatvorene avIije prožete su simbolikom zajedničkog života, u njima se tražio smisao zgusnutog kulta življenja; to važi i za ograđene džamijske prostore gdje džemat u miru, umiven i opran, očekuje početak namaza. Zato stari dio Livna nema trga; dvorišta ispred džamija služila su u najvećoj mjeri socijalnoj integraciji. U tim se dvorištima u pravoj  mjeri osjećala gustoća društvenih veza i dodira kao simbola zajedničkog života uopće. Suvremena arhitektura i način življenja, međutim, odavno ignoriraju orijentalni stil gradnje obiteljskih kuća i avlijskih prostora.

Još uvijek se u Livnu, u njegovom najstarijem jezgru, (u Gornjem gradu), mogu vidjeti stare obiteljske kuće orijentalnog tipa s avlijama koje su u svemu zadržale autohtonost vremena u kojem su nastale. To su prostori koji kod starije generacije Livnjaka uvijek iznova bude nostalgična’ i draga sjećanja na mladost i ljepotu svježe okrečenih avlijskih zidova, šum šadrvana. Kao da se još čuje klepetanje nanula po kaldrmi i basamcima …

Nedžad VREBAC / Livanjski vidici broj 16 / 9.svibnja 1993