Mato Kaić – Prvi rođeni Livnjanin foto-amater

Objavljeno · 18. 11. 2012 · Povijest

Prvi rođeni Livnjanin foto-amater bio je Mato Kaić (1885-1967). Završivši livanjsku trgovačku školu 1900/01. god. kao mladi trgovac i sin uglednog oca Ante, koji je jedno vrijeme bio i gradonačelnik Livna, on pokušava hvatati korak s Europom. Već 1903. god. nabavio je iz Beča foto-kameru, na kojoj piše: “Fabrik photographischer Apparate und Utensilien R. Lechner (Wilh. Müller) K.U.K. Hof-Manufaktur ili Photographie 31 Graben Wien Graben 31”. Njegova kći Vojislava i danas čuva račun od 11. 9. 1911. (napisan njemačkim jezikom), u kojemu stoji da njezin otac za foto-materijal, te za almanah za godinu 1910. treba platiti gore navedenoj tvornici u Beču 50,80 kruna. Na računu stoji i oznaka skladišta Kodakove firme u Londonu, koja nudi kompletnu opremu za amatersku fotografiju: “Grosses Lager der  Eastrnan Kodak Gesellschaft in London  und … ” Valja tome dodati da je Mato Kaić vlasnik i prvog motorbicikla u Livnu, koji je nabavio njegov otac Anto još 1911. godine.  I o tome kći mu Voja čuva uvjerenje, izdato u Neckarsulmu 15. 7. 1911. o tome da su izvršene provjere i probe njegova motora br. 18590, i to na osnovi odluke Ministarstva unutarnjih poslova i da je dopušteno njegovo korištenje u javnom prometu. Dozvolu je izdao Georg Herbst, trgovac bicikla i motorkotača u Beču (Mariahilferstrasse 1d), a motor je proizvela Tvornica kotača u Neckarsulmu (Württemberg).

Matina kći Vojislava kameru je i nekoliko sačuvanih ploča darovala muzejskoj zbirci franjevačkog samostana na Gorici. Po sačuvanim fotografijama vidi se da je ovaj foto-amater imao, reklo bi se, podjednako istančan umjetnički nerv i za izbor motiva, i za kut snimanja, i osvjetljenje objekta. Bit će da u torne svoga udjela irna i trajno drugovanje s Gabrijelom Jurkićem, s kojim je prijateljevao još iz školskih klupa, kad su išli u isti razred livanjske trgovačke škole Mato je imao dara za likovni izraz – i sam je vrlo vješto i lijepo crtao). Steta što mu je većina fotografija propala, a s njima i nenadoknadiva svjedočanstva o životu u Livnu početkom 20. stoljeća.

Mato je jedno vrijeme imao i svoju pilanu u šumi Koprivnici, a kad 1932. iz Livna (iz tadašnje Sundečisa ulice, danas Kraljice Katarine br. 4) preseli na svoje veliko imanje u Žabljak, uredit će ga tako stručno i znalački da će u cijelom livanjskom kraju služiti kao primjer uzorno uređenog gospodarstva.

Dolazila su nova vremena, ni u Livnu foto-kamera nije bila više čudo i atrakcija kao nekad – sve je više foto-amatera, a kasnije i profesionalaca. Fotografije s livanjskim motivima u svojim su radovima, kao vrijedne dokumente, objavljivali mnogi učenjaci: Vaclav Radimsky, Vejsil Curčić, dr. Friedrich Katzer, dr. Mihovil Mandić, Dimitrije Sergejevski … Ne znamo je li svaki od njih bio i autor tih fotosa. Na jednom mjestu dr. Mandić je otklonio dvojbu rekavši: fotografije za svoju studiju “dobio sam od dra Milovana Gavazzia, profesora zagrebačkog univerziteta, s kojim sam u julu god. 1931. proputovao velik dio livanjske okolice”, a dr Katzer u svom glavnom djelu “Geologija Bosne i Hercegovine“ ispod uvrštene fotografije s motivom Buškog blata bilježi da joj je autor Karl Wilcke, za kojeg iz drugih izvora znamo da je taj inženjer, stručnjak za hidrologiju, u Livnu obavljao poslove mjernika uoči i nakon I. svjetskog rata,  te da mu je žena Leopoldina izvrsno svirala na klaviru i tom umijeću poučavala djevojčice livanjskih uglednika, npr. darovitu i lijepu Helu, kćerku Francuza Cypriana Jailleta, upravitelja livanjske sirare. Stanovali su u Mamićevoj kući u današnjoj ulici kneza Mutimira 23 (danas Tadića kuća). Wilcke je i sam objavljivao svoje fotografije s motivima iz Livna (npr. u beogradskim “Ilustrovanim novinama”, 1921. godine). Kao prvorazredni dokument o kulturnoumjetničkom amaterizmu u Livnu sačuvana je (i objavljena) krasna fotografija s livanjske proslave pedesetgodišnjice smrti fra Ivana Franje Jukića, kojom prigodom su (7.4.1907) “Dinarini” amateri izveli apoteozu tome velikom čovjeku i književniku. Kao autor potpisao se “S. Bremer, fotograf Zvornik” (vidi Livanjski vidici 6/1992).

Živa slika – apoteoza hrvatskom književniku I.F Jukiću, u spomen na 50.godišnjicu smrti članovi „Dinare“ snimljeno 7.travnja 1907. Godine.

Inž. Jovan Popović je 1908. godine, kao učitelj i apsolvent Višeg poljoprivrednog učilišta u Križevcima, došao na dužnost privrednog pristava u Poljoprivrednoj stanici i voćarskoj školi u Livnu,  a i u Trgovačkoj školi je predavao stočarstvo i ratarstvo. Premješten je 1910. god. u Sarajevo na Trgovačku školu, a kasnije na Veliku realku. Bio je čovjek od znanosti: pisao je stručne i znanstvene članke, koje je ilustrirao vlastitim fotografijama. Objavio je, pored ostaloga, 12 krasnih fotografija s motivima iz livanjskog kraša uz svoj članak “Ljetni stanovi (naselja) na planinama Hrbljini i Krugu”.

U prvoj deceniji XX. st. fotografijom se usput bavio i jedan livanjski cipelar: Ferdinand Breiner (stanovao u Jazvinoj kući uz Bistricu, u današnjoj ulici kneza Mutimira br. 36). Još se u Livnu nade poneka fotografija koju je on izradio.

Koncem prošloga stoljeća u Livno je na službovanje stigao “poštanski feldbebel” Milan Kokotović (pravoslavni Ličanin iz Gosinja kod Gospića) sa svojom ženom Cehinjom Marijom, rod. Krčal _. katolkinjom, i ostat će ovdje do poslije I. svjetskog rata (do premještaja u Duvno). Uz kondukterske i manipulantske poslove amaterski će se baviti fotografijom. Sin mu Miroslav (rod. 1902), u Livnu poznat kao Buba, po završenoj livanjskoj trgovačkoj školi, slijedit će oca i kao poštanski službenik i kao fotograf. Već godine 1920. Miroslav je član sindikata u Livnu, i to u Savezu trgovačkih pomoćnika i činovnika. Svoje fotografije označavali su natpisom “Foto Kokotović”. Stanovali su i fotografije radili u kući trgovca Ante Kaića, uz nekadašnju trgovačku školu, nedaleko od spomenika kralju Tomislavu. Buba je iz Livna tridesetih godina odselio u Zagreb, gdje je i umro.

Izvor: kutija za čuvanje vremena – Stipo Manđeralo