Knjiga boli

Objavljeno · 30. 01. 2013 · Knjiga

knjigaboliU knjizi opisano je stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata 20.stoljeća, onom 1941-1945. i ovom nedavnom1991-1995. godine. Ovo je zapravo knjiga prepuna boli koji je, u godinama nakon ovih ratova, skidao osmijeh s lica mnogih ovdašnji žitelja i davao im izraz ozbiljnosti i nekog nepoznatog dostojanstva.

U knjizi je napisano ono što se o stradalnicima zna ili se moglo znati od njihovih suvremenika, od još uvijek živućih svjedoka njihova stradanja i usmene obiteljske predaje.Što se tiče Drugog Svjetskog rata i pripadnika hrvatske vojske, a uglavnom govori ova knjiga, valja znati kako su, osim ponekog podatka na stranicama župnih knjiga, svi drugi, ako ih je uopće i bilo, do sada bili pohranjeni i brižljivo čuvani u nekom tajnom obiteljskom pretincu od kojega je ključ imao mali broj članova obitelji. Jer, punih se pedeset godina o njima javno nije smjelo prozboriti ni jedna riječ, a njihove obitelji nerijetko upravo zbog njih bile i proskribirane. Nije upravo nikakvo čudo da je raspitivanje o njima i u zadnje dvije-tri godine nerijetko nailazilo na čuđenje , nevjerice i nepovjerenja da će se, evo, konačno malo odškrinuti prozorčić i u taj dio hrvatske povijesti…..

Knjiga je napisana u dva dijela:

U prvom se govori o stradanju livanjskih Hrvata u Drugom svjetskom ratu (1941-1945); u kojem su navedena imena poginulih s najosnovnijim podatcima iz njihovog životopisa bez obzira kojoj su vojsci pripadali (domobrani, ustaše, ili partizani) ili su bili civili, te što se sada zna o njihovom stradanju.
U drugom dijelu knjiga govori o stradanju Hrvata livanjskog kraja u nedavnom ratu 1991-1995.godine; u knjizi su sva imena poginulih s njihovim fotografijama i najosnovnijim podatcima iz životopisa, bez obzira na to jesu li bili pripadnici vojske ili civili.

Svakom dijelu knjige prethodi uvod u kojem se prvi put sada piše o nečemu što se dosada svjesno prešućivalo, nije uopće znalo ili pak nigdje nije moglo pročitati. Tako se na primjer, istom iz ove knjige može doznati puno toga o početku i tijeku i jednog i drugog rata na rubovima Livanjskog polja, što se sve događalo u franjevačkom samostanu na Gorici u vrijeme Drugog svjetskog rata i kasnije, te kakav je bio odnos goričkih franjevaca prema tadašnjim ratnim događanjima u livanjskom kraju i što kaže dr.fra Srećko Perić o brojnim lažima, teškim optužbama zlonamjernim podvalama koje su čitavo vrijeme komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji upućivane njemu za djela koja nije počinio.

Knjiga, istina, ima i treći dio, Dokumenti, sa četiri vrijedna dokumenta čiji se sadržaj itekako odnosi na livanjski kraj pa nakon što ih pročitamo, lakše ili bolje razumijemo neka kasnija događanja….

Ovu livanjsku knjigu bola zacijelo je trebalo znatno ranije napisati o tiskati jer su je zasigurno odavno očekivali i trebali. Za sve stradale ona je najbolji, a za neki jedini spomenik i trag o njihovoj smrti, o njihovoj žrtvi za ono što su beskrajno voljeli i sanjali da će jednog dana doći. Ona im je naša skromna zahvalnost što su svojim životima nesebično zaštitili naše živote i domove. Zar su bili potrebni bolji, dublji ili veći motivi za njezino pisanje?!

O Autoru

marijan karaulaKaraula, Marijan (Ljubunčić kod Livna, 27. III. 1954 – ). Skraćenice: M. K, Mak. Pseudonimi: Marinko Božinović, Jan Kamensky. Otac Mijo; majka Janja, rođ. Ištuk. Osnovnu školu završio je u Ljubunčiću i Slakovcima (1961-1969), gimnaziju u Visokom (1969-1973), novicijat na Humcu i Cerniku (1973-1974), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1974-1975, 1977-1982). Za svećenika je zaređen 21. ožujka 1982. u Lištanima kod Livna. Bio je kapelan u Vidošima (1982), Tuzli (1982-1983), Brajkovićima (1983-1984) i Lepenici (1984). Kad je 1983. pokrenut list Svjetlo riječi, kooptiran je najprije u njegovo uredništvo, a od 1984. tehnički je urednik. Glavni urednik (1994-1998), ravnatelj (1997-2002) a od 2003. urednik je izdavačke djelatnosti. Godine 2003. izabran je za definitora Provincije.

– Kao gimnazijalac, surađuje u đačkom listu Novi cvijet , zatim u Našim ognjištima (Svetoj baštini ) i Svjetlu riječi, u kojem objelodanjuje vrijedne priloge i reportaže. Surađivao je također u Herceg-Bosni , Livanjskim vidicima , Kani , Bosni franciscani , Krijesnici ; svoje je priloge objavljivao i na radio-postajama Livno, Herceg-Bosna, Hrvatski katolički radio. Urednik je Biserja sv. Ante i Kalendara sv. Ante , te mnogih izdanja Svjetla riječi.

  • Žrtve i mučenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu , Svjetlo riječi, Sarajevo 1999.
  •  Ljudi i krajevi. Reportaže o nekim župnim zajednicama i značajnijim vjerskim slavljima , Svjetlo riječi, Sarajevo 2002.
  • Zaboravljena mučenica. Snimkom i riječju o župi Podhum/Žitače, Svjetlo riječi, Sarajevo 2003.
  • Visočka Franjevačka klasična gimnazija u komunističkoj Jugoslaviji, u: Dies academicus (zbornik u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića), Zagreb, 2001., 19-40.

Spisateljska djelatnost fra Lovre Karaule , u: Pro populo. Život i djelo fra Lovre Karaule (1800.-1875.), Sarajevo, 2000., 151-163.

( livno1.blog.hr  2005 )