fra Bono Vrdoljak

Objavljeno · 01. 02. 2014 · LiArt

fra_bono_vrdoljakFra Bono se rodio u Žabljaku, župa Livno, 12. veljače 1930. od oca Ante i majka Janja r. Brčić, a kršten je već sutradan, dobivši ime Mato. Osnovnu školu završio je u Livnu, a gimnaziju u Visokom. U novicijat je stupio i obukao u fratarski habit u Kraljevoj Sutjesci 23. srpnja 1947. godine. Tom prigodom uzeo je ime fra Bono. Jednostavne zavjete položio je u Kraljevoj Sutjesci 25. srpnja 1948. godine, a svečane je položio u Sarajevu 8. prosinca 1951.

Bogoslovlje je studirao u Sarajevu od 1949. do 1954. godine. Za svećeni-ka je zaređen 28. lipnja 1953. godine. Pastoralno je djelovao od 1. travnja 1956. nekoli-ko mjeseci kao kapelan u Ljubunčiću i u Livnu. Nakon toga, tijekom 1956. pa do 1958, boravi na Gorici odakle obavlja službu glamočkog župnika. Istodobno je proslijedio studij teologije u Ljubljani 1957. godine. Godine 1959. položio je licencijat, a 1961. dok-torat tezom „Apostolski vikarijat u Bosni: 1735-1881“.Školske godine 1961/62. profesor je na Franjevačkoj teologiji a 1962/63. je na studijskom radu u Parizu. Potom nastavlja profesorsku službu na Franjevačkoj teologiji sve do 1973. godine. Fra Bono je predavao povijest Crkve, a uz to i povijest Reda i Provincije, kršćansku arheologiju, upravljanje župom i katehetiku. Držao je i seminare, te „quaestiones selectae“. Uz profesorsku službu obavljao je i neke druge službe. Tako je bio vikar u samostanu svetog Ante na Bi-striku od 1964. do 1967, te vikar samostana svetog Pavla na Neđarićima 1968. godine.
Službu gvardijana u samostanu svetog Ante na Bistriku obnašao je od 1970. do 1973. godine. Bio je i član ekipe koja je izvodila radove ili se brinula za njihovo izvođenje na gradnji nove zgrade za Teologiju od početka gradnje do kraja – od 1965. do 1973. Kao profesor i pastoralac sudjelovao je u koncipiranju i izradbi pastoralnih pomagala – kao što su: knjižice, kartoni i prozivnici. Dugo vremena brinuo se za organiziranje vjerona-uka za mladež na Bistriku, a i sam je sudjelovao u njegovu izvođenju. Bio je član Komi-sije za pastoral i katehetiku pri Provincijalatu i pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije. Godine 1973. postao je župnik u Livnu, i tu ostao do 1979. Obnašao je i službu dekana livanjskog dekanata. Službovao je u Biloj, Čukliću te Podhumu.

Od srpnja 1988. član je samostanske obitelji na Gorici. Obavlja službu knjižničara, a od 1991. do 1994. i službu samostanskog vikara, te jedno vrijeme i kroničara.  Godine 2001. je uvelike angažiran na izgradnji nove zgrade za samostanski muzej, te na uređi-vanju starih muzejskih prostorija u istu svrhu. Isto tako se brine i za uređivanje knjižni-ce i muzejskih izložaka. Veoma često je vodič kroz muzej i knjižnicu.
Bavio se i spisateljstvom, i to vezano uglavnom uz pastoralno djelovanje, a u novije doba ponajviše uz povijest Crkve u Bosni i Hercegovini. Surađivao je u reviji Dobri pa-stir (1964), odnosno u Nova et vetera (1982) s nekoliko prikaza raznih djela i drugih kraćih priloga. Surađivao je još i „Našim ognjištima“, u Bosni Srebrenoj (1962, 1970) te u Livanjskim vidicima, i u Hercegovini (2000/2001). U zadnjih tridesetak godina fra Bono se bavio i arheološkim iskopavanjem. Pod vodom Buškog jezera otkrio je veoma značajan arheološki lokalitet Rešetaricu s temeljima starokršćanske bazilike. Napisao je i detaljnu studiju o tome i objavio je u Starohrvatskoj posvjeti 1990. godine. Potom je radio i u Livnu na groblju svetog Ive na iskopavanju srednjovjekovnog franjevačkog samostana i crkve. I o tome je pisao u spomenutom zborniku o livanjskom kraju u po-vijesti. Zahvaljujući predanom radu Fra Bone Vrdoljaka na arheološkim istraživanjima, postali smo mnogo bogatiji u spoznajama o povijesti te povijesnim zbivanjima na po-dručju grada Livna i cjelokupnog livanjskog kraja.